preobraženje

sinoć sam čitao poeziju nekog marsejskog nadrealiste. plakao sam kada su se slova počela topiti pod jezikom. to nije bio moj jezik. poželih da imam mlađu sestru u susjednoj sobi. poljubio bih joj čelo dok spava. zagrlio je. dolaze trenuci kad sopstvene potrebe postaju nesnosne. spiram sa lica grozdove sna. otvaram oči i pronalazim te…

Nastavi čitanje →

***

pjesničke knjige se zaobilaze a društvenu pažnju imaju osrednje knjige, ljubići i trač književnost. izdavači su otvorili vrata toj vrsti literature. ako neko sasvim preuzme prostor, onda istiskuje nešto što je suština književnosti, a to je poezija. naša poezija danas se nalazi u evropskom vrhu. ali, poezija ne privlači pažnju. ona nije za pompu. ona…

Nastavi čitanje →

***

pomalo je tužno gledati kako i na koji način je poezija pretrpila taj upliv proznog diskursa i prokurvala se naracijom i anegdotom da bi omogućila manju hermetičnost lakšu razumljivost i na koncu prihvatljivost tom nekom širem broju čitalaca koji je krajnje imaginaran

Nastavi čitanje →